Na današnji dan prije 55 godina u Šibeniku je rođen jedan od najboljih igrača i šutera na ovim prostorima – košarkaški Mozart – Dražen Petrović!

Veliku košarkašku karijeru Dražen je prošao u Šibenki, Ciboni, Real Madridu, Portland Trail Blazersima i New Jersey Netsima i ostavio je neizbrisiv trag u europskoj i svjetskoj košarci!

Kapetane, lijepo proslavi 55. rođendan tamo negdje gore i daj nam snage da svi volimo košarku upola koliko si je ti volio!

Samo nekoliko od mnogo izjava o Draženu:

Michael Jordan, legenda Chicago Bullsa i osvajač trofeja Dražen Petrović na McDonald’s turniru u Parizu 1997.:
“Uživao sam igrajući protiv Dražena. Velik igrač. Nije se bojao, do kraja koncentriran. Borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji su uvijek bili maksimalni, do ruba. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, nažalost, bili su to kratki dvoboji. Za kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti.”

LeBron James, košarkaš Miami Heata:
„Kada je Dražen igrao bio sam još klinac, ali stvarno sam ga volio gledati. Bio je neviđen šuter, igrač kakav do tada nije viđen u NBA-u što se stranaca tiče. Kada je zabio Houstonu 44 koša bio sam ushićen. Sjećam se da me znao oduševljavati i svojim asistencijama, a to je dokaz da je itekako razumio igru. Bio je talent iz Europe kakav NBA liga do tada nije vidjela. Bio je nešto novo, danas je nekome možda normalno vidjeti strane igrače kako igraju glavne uloge u svojoj momčadi, ali Dražen je svima njima otvorio vrata. I to treba cijeniti. Uostalom Netsi su mu umirovili broj 3 što govori koliko su ga cijenili.“

Gary Payton, NBA legenda Seattle SuperSonicsa:
“Uh, Dražen Petrović! Koji je to igrač bio. Najbolji Europljanin u NBA, definitivno. Znam koliko je taj momak naporno radio i trenirao, on je prokrčio put svim Europljanima i strancima koji su u NBA stigli nakon njega. NBA bez stranaca nikad ne bi bila ovo što jest danas.”

Kobe Bryant, NBA zvijezda LA Lakersa
“Dražen? Uhh, o njemu sam mnogo slušao od oca, nevjerojatan šuter, čuo sam da je bio veliki radnik. Šteta što je otišao u naponu snage.”

Shaquille O’Neal, legenda NBA lige i vlasnik četiri prstena prvaka:
“Da, Dražena se jako dobro sjećam. Iskreno, on je jedan od najboljih šutera u povijesti košarke. Sjećam se kad sam igrao za Orlando, a on za New Jersey da je bio nezaustavljiv, nismo ga mogli spriječiti da zabije svoju normu. Bio je šuter kakav se rijetko viđa. Šteta što više nije među nama. Uhh, Dražen je bio jedan od najvećih…”

Clyde Drexler, suigrač Dražena U Portlandu i član Dream Teama iz 1992:
“Krasan čovjek, jedan od najdražih mladića koje sam ikad upoznao. Živio je za košarku, nevjerojatan radnik. Nije bilo boljeg košarkaša izvan Amerike. Bar ga ja nisam vidio. Stvarno sam ga volio. Dražen je zaista bio najveći europski košarkaš.”

Steve Nash, košarkaš Phoenix Sunsa:
„Dražena sam gledao često na TV-u kada sam studirao u Santa Clari i u njemu sam prepoznao jednog od najboljih bijelih igrača u NBA svih vremena. Uhh, kakav je samo odličan strijelac bio, vrlo brz šuter, čvrst i borben. Ipak je on svojim igrama i to kao bek, što je još teže, dokazao Amerikancima da i europski igrači i te kako dobro znaju igrati. Mnogi smo mu danas zahvalni na tome.”

Stojko Vranković, suigrač iz reprezentacije i veliki prijatelj:
“Od Dražena sam naučio mnogo toga. Prvo, vjeru u rad, rad i samo rad. On nije vjerovao ni u što osim rada, ni talentu ni perspektivi, samo radu. To ga je stvorilo onakvim igračem. On je bio i za zafrkanciju i za izaći vanka, ali kad bi se krenulo raditi, tu nije bilo zbora. Odradio je treninge uvijek najbolje što je mogao, a uz to šutirao do besvijesti, pa malo radio trbušnjake, pa sklekove i tako svaki dan.

Recimo, jedna od zanimljivih anegdota. Krenemo iz Sarajeva autobusom i stignemo rano ujutro u Šibenik. Ja produžim za Zadar i pitam ga: ‘Di ćeš ti sad?,’ a on odgovori: ‘Idem ravno u dvoranu!’ Kume, bilo je šest sati ujutro! ‘Pa dobro tko će ti otvoriti dvoranu?’ pitam ga ja, a on će sav sretan: ‘Imam ja ključ.’ Tad bi, recimo, šutirao do osam sati, vratio se doma, otuširao se i krenuo u školu. Vjerovao je da kvalitetu možeš dokazati samo na parketu. Kod njega nije bilo ovog prepucavanja po novinama, on je svoje pokazao na parketu svakome tko mu se suprotstavio. Takav čovjek i igrač neće se više nikada roditi. U to sam sto posto siguran.”